29.11.2009.

Pastirsko pismo: Došašće 2009

Pastirsko pismo: Došašće 2009
Budni u molitvi – raspjevani na Božju slavu

Predmet: Nova pjesmarica Oremus

Dragi svi vjernici Beogradske nadbiskupije! Braćo svećenici; braćo i sestre u posebno Bogu posvećenom životu, braćo i sestre u laičkom pozivu!
Velikom nadom započinjemo novu crkvenu godinu; napose samo vrijeme došašća ili adventa. Želim svima vama u ovom novom početku izraziti svoju blizinu i pozdrav riječima iz najsvetijeg dijela Euharistije, iz predslovlja za Došašće: "Da nas On – Spasitelj – zateče i budne u molitvu u raspjevane Njemu na slavu" (RM str. 343)
Tom predivnom željom izručujem vam danas, po rukama naših župnika i njihovih suradnika, jednostavnu ali predragocjenu knjigu s naslovom u latinskom jeziku: OREMUS.
Da! Čitav svemir i čitava povijest pozivaju nas: "Pomolimo se!"
Pomolimo se Početniku i Dovršitelju svega i pjesmom i molitvom!
Braćo i sestre! Zašto vam želimo svečanim činom i pozivom predati ovu knjigu? Puno je razloga za to! Iznijeti ću samo najvažnije:

1. Sveta Liturgija, napose sv. misa, najvažniji je čin svakog vjernika i svake crkvene zajednice. Samo bogoslužjem možemo dovesti sve naše djelatnosti do samoga vrha – do vrha Kristove pobjede u pashalnom otajstvu, i isto tako samo po njoj možemo bilo koji naš čin na dostojan način i započeti i cjelovito dovršiti. Samo liturgija omogućuje neprestano povezivanje čovjeka s Bogom, zemlje s nebom, tjelesno s duhovnim, prolazno s neprolaznim! Osobito u današnje vrijeme surovog razdjeljivanja zemaljskog od nebeskog (sekularizam), ljepota bogoslužja dobiva još veće značenje i prije svega još veću nužnost.
Braćo i sestre, zaklinjem vas: učinite sve što je moguće – pa čak i ono što nam se čini nemoguće – da bude naše – napose nedjeljno bogoslužje – prožeto nebeskom ljepotom te pobožnom i odgovornom suradnjom sviju nas.

2. Današnji način i stil života, današnje shvaćanje života, mentalitet, osjećanja i kultura su takvi, da uvijek stavljaju na prvo mjesto individualnost, pojedinačnost, fragmentarnost, samo trenutačne osjećaje, pa čak i sebičnost i samodostatnost.
Zajednička pjesma i molitva uvodi nas pak u najveće i najljepše tajne suživota u snazi i po uzoru Presvetog Trojstva. Sebičnost vodi u izolaciju i smrt, a zajedništvo u radost i život. Vjerovati znači tražiti zajedništvo, jedinstvo, puninu harmonije.
Ovaj jednostavan ali tako značajan instrumenat pjesmarice, poziva nas da zajedno, usuglašeno, pravim ritmom i pravom jačinom, izražavamo svoju osobnu vjeru u čistoj ljubavi sa svom Crkvom.
Važan je, dakle, moj osoban i specifičan doprinos u zajednici vjernika, kako bismo mogli svi već na zemlji okušati sreću i harmoniju Neba. Sveti Augustin kaže, da je onome koji ljubi, vlastito da pjeva, i da pjeva u jedinstvu sa svima, ne tražeći sebe već ono što je zajedničko.
Iskrena suradnja u bogoslužju najbolji je put napredovanja u pravoj ljubavi.

3. Knjiga s naslovom Oremus donosi sa sobom i mnoštvo sasvim konkretnih izazova. Držeći u rukama pjesmaricu, mislimo na mnoštvo osoba, koje su pisale tekstove, komponirale, pripremale je za štampu i tražila financijska sredstva za naplatu svima. Mislimo na orguljaše, dirigente, pjevače, pa i na one, koji znaju odabirati prave pjesme za pravo vrijeme. Mislimo čak i na sve vjernike, djecu, mlade i odrasle – da li će znati čuvati i poštovati tu knjigu, koja pripada našoj mjesnoj Crkvi.
Ukratko, primajući u ruke knjižicu Oremus, ulazimo u bezbrojne međusobne odnose, prihvaćamo isto tako mnogobrojne izazove s obzirom na našu kvalitetu suradnje i ujedno se sjećamo tolikih naših konkretnih mogućnosti. Gledajući znak na naslovnoj stranici, shvaćamo da je pravi razlog svake suradnje, pjevanja i molitve kao i jedini cilj svih naših djelatnosti Isus Krist. On je naš mir, naša snaga, naša radost, naša pjesma.
S Njime, koji je naš nutarnji mir, uranjamo u veliku, beskonačnu i neopisivu radosnu Tajnu Boga. Samo ova Tajna velikog Boga može ispunjavati naše biće čvrstom nadom.

Neka vas u tim traženjima blagoslovi Svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti!

+ Stanislav
nadbiskup

Beograd, 29. 11. 2009. – I. nedjelja Došašća