VESTI
17.05.2010.

Homilija Mons. Đure Džudžara vladike-Apostolskog Egzarha u SiCG

10. obljetnica biskupskoga ređenja mons. Stanislava Hočevara

Draga braćo i sestre u Kristu!

Danas pred nas Evanđelje stavlja stvarnost u kojoj se događa jedna tajna vjere. Sadržaj toga evanđeoskog događaja jest naše poslanje. Dok gledate pred sobom nas, svoju braću nadbiskupe, biskupe i svećenike, čujte što nam govori Evanđelje po Luki: »Odredi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći« (Lk 10, 1). A Isus Krist nastavlja: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio« (Mt 28, 18–20).

To se poslanje danas ovdje potvrđuje. Gospodin nas šalje da vam navještamo obećani život koji se nalazi u Isusu Kristu (usp. 2 Tim 1, 1). Gospodin nas obvezuje da propovijedamo Evanđelje. Evanđelje najprije obvezuje nas da budemo »uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri« (1 Tim 4, 12). Zatim moramo učiti vas, svoju ljubljenu braću, sve što je Gospodin zapovjedio. Nismo ovlašteni krojiti Evanđelje po duhu i ukusu svijeta, nego smo dužni propovijedati Krista raspetoga (usp. 1 Kor 1, 17) i nismo ovlašteni navještati mudrost ovoga svijeta ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego Mudrost Božju (usp. 1 Kor 2, 6).

U prvom smo čitanju upravo čuli: »Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje, jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga« (1 Kor 1–2). Uime Gospodnje dolaze naši svećenici u župe i biskupi u biskupije kao dušobrižnici poslani od Isusa Krista. Preuzimajući te službe, primaju na savjest veliku brigu za duhovnu obitelj, ali time stupaju i na povijesni put župe i mjesne Crkve.

Tako je nadbiskupa Stanislava Hočevara, današnjega slavljenika, papa Ivan Pavao II. imenovao 25. 3. 2000. godine nadbiskupom-koadjutorom u Beogradu, gdje dolazi za Duhove 2000. godine. Prije deset godina započeo je uime Božje i pod okriljem Djevičanske Božje Majke »Služiti Gospodinu s radošću«. Vjerujem da i sada ponizno ponavlja riječi sv. Pavla upućene Korinćanima: »Mudrost doduše navješćujemo među savršenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu« (1 Kor 2, 6–7).

Kada je nadbiskup Stanislav preuzeo službu beogradskog nadbiskupa i metropolita 31. 3. 2001. godine, zazvao je Boga za svjedoka da čvrsto vjeruje vjeru koju je primio u krilu svete Katoličke Crkve. S tom je vjerom došao u Nadbiskupiju i uime te vjere primljen je kao glasnik, apostol i učitelj Radosne vijesti da donosi »Mir kući ovoj« (Lk 10, 6). Ušao je kao jedan od Dvanaestorice i sedamdeset i dvojice učenika u ovaj grad Beograd u kojem ga je primio vjerni puk kršćanski (usp. Lk 10, 8).

Nadbiskupov život kao Pastira Beogradske nadbiskupije bio je i jest vjerna služba Bogu, Crkvi i ljudima. Kao nadbiskup morao je promatrati otvorenim očima, otvorene pameti i otvorenim srcem probleme Crkve i brige ljudi. Svjestan je da mu je dužnost navještati, svjedočiti i promicati one vrijednosti koje su temelj ljudskog života i zaštita ljudskog bića, a to su istina, pravednost, sloboda i ljubav.

Draga braćo i sestre, sve vas s povjerenjem i ljubavlju pozivamo na suradnju zajedno s nadbiskupom u istinskoj obnovi Crkve. Biskupi, svećenici i redovničke zajednice te vjernici laici, svi mi smo obitelj Božje Crkve, mladi i stari, djeca i odrasli, i svima nam mora biti na srcu da Crkva raste u vjeri i ljubavi, u slozi i jedinstvu, u svetosti i revnosti. Svaki na svome mjestu i u svojoj službi neka vjerno i ustrajno doprinosi svojim udjelom za napredak sviju u istini i pravednosti.

A mi znamo da se svijet ne spašava samo radom i ljudskom mudrošću. Crkva se obnavlja i svijet se od zla oslobađa milošću. Stoga vas molimo da u život Crkve ulažete svoju molitvu i svoj životni križ.

Poštovani i dragi oče nadbiskupe, »Služeći Gospodinu u radosti« uvelike ste unaprijedili život i pastoralno djelovanje Nadbiskupije i lice Crkve u crkvenoj pokrajini – metropoliji kao i u biskupijama u Srbiji te kao predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Svetih Ćirila i Metodija snažno utječete i na život Crkve na našim prostorima. Taj Vaš doprinos zasigurno će imati i dalekosežne plodove za daljnji razvoj, ne samo života Crkve na području Beogradske nadbiskupije i crkvene pokrajine, nego i za susret s većinskim pravoslavnim svijetom i istočnom Crkvom na ovim našim prostorima, za život novoga zemljopisnog i političkog ustroja Europe.

Dok Vam čestitamo, dragi oče nadbiskupe, desetu obljetnicu biskupskog posvećenja, zajedno s Vama zahvaljujemo Bogu za Njegov poziv te za milosne darove svećeništva i biskupstva. S Vama molimo da dobri Bog pozove još radnika u žetvu svoju. Istodobno Vama zahvaljujemo na 10 godina Vašega uzornog, tako zauzetog, biskupskog služenja te Vam čestitamo 10 godina biskupskog služenja. Za Vas molimo i želimo Vam dobro zdravlje te nastavak plodnoga i zauzetog nadbiskupskog vodstva i rada uz dug život kroz još godine mnoge.