VESTI
20.04.2010.

Peta godišnjica izbora Benedikta XVI. za poglavara Katoličke Crkve

Apostolski nuncije u Beogradu mons. Orlando Antonini služio je 19. aprila u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije svečanu misu povodom pete godišnjice izbora Benedikta XVI za poglavara Katoličke Crkve.

Uz koncelebraciju beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara i dvojice biskupa – subotičkog mons. Jánosa Pénzesa i sremskog mons. Đure Gašparovića – glavnog sekretara Nuncijature mons. Giorgia Lingue i brojnih sveštenika, misa je bila prilika da se s posebnom ljubavlju moli za papu i za celu Crkvu koja prolazi kroz trenutak iskušenja.
Svečanoj misi prisustvovali su takođe ambasadori različitih zemalja – Italije, Portugalije… kao i predstavnici drugih hrišćanskih zajednica.

Iz homilije apostolskog nuncija

Prekrasna liturgija koja upravo završava, u kojoj smo molili za našega voljenog Svetog Oca Benedikta XVI., trenutak je od velike važnosti za vas, braćo i sestre, jer ste molitvom u ovoj katedrali htjeli izraziti svoje puno zajedništvo i ljubav prema Papi. To je čin vjere prema karizmama jedinstva i univerzalnosti koje je Isus poklonio svetom Petru i njegovim nasljednicima kada mu je rekao: »Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu« (Mt 16, 18). Trenutak od velike važnosti za sve one kojima je stalo do Kristove Crkve, pri čemu je rimski biskup, kao Petrov nasljednik pozvan napasati ih dok ne budu svi »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).
Stoga bih želio od srca zahvaliti svima onima koji su na ovaj ili onaj način željeli sudjelovati u ovom činu. Prije svega beogradskom nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru, za homiliju i što nas je prihvatio u svoju katedralu te bio podržan od izvrsnog osoblja u pripremi ove liturgije. Pozdravljam svoju braću biskupe iz Srbije, koji su došli svatko iz svojih mjesta da se pridruže nadbiskupu i Papinu izaslaniku u ovoj prigodi. Osobito sam počašćen i zadovoljan nazočnosti Njegovog kraljevskog visočanstva princa Aleksandra i princeze Katarine. Toplo zahvaljujem svojim kolegama veleposlanicima i članovima diplomatskog kora što su došli. S posebnom ljubavlju zahvaljujem svim svećenicima koji su koncelebrirali, redovnicima i redovnicama i svima vama Božjim laicima i prijateljima.
U upravo održanoj manifestaciji, vrlo zančajnoj ako pogledamo vrijeme u kojem živimo, kada izgleda kao da postoji još jedna vojska u svijetu, koja uzima za primjer grijehe njezinih pastira – koji naravno postoje u Crkvi i Krist ih je od početka prorekao – i sklona je oslabiti pred očima svijeta lik Svetoga Oca i Katoličke Crkve kako više ne bi propovijedala evanđeosku istinu o čovjeku i moralne etičke vrijednosti.
Kao drugo, želim podsjetiti na poruku Benedikta XVI., upućenu prije pet godina, dan nakon uzvišenja pontifikata kako bi je uzeo kao primarni zadatak za svoju Petrovu službu: »neumorno raditi na obnovi punog i vidljivog jedinstva svih Kristovih sljedbenika«, a da bi se to jedinstvo postiglo, »nisu dovoljne dobre namjere. Potrebne su konkretne geste koje ulaze u srca i bude savjest, potičući sve na nutarnje obraćenje koje je preduvjet za ekumenski napredak«.
Kao predstavnik Svetoga Oca u ovoj zemlji, njegovo zalaganje uzimam kao svoje. Čvrsto sam uvjeren da su stvarno potrebne »konkretne geste«, rekao bih proročki hrabre, koje će nadvladati podjele iz nedavne prošlosti iskopane između etničkih skupina. Na nama je da te »geste« zajedno pronađemo.

Dio homilije nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara

Pitanje »Tko je Isus« jest dakle elementarno pitanje u svim dimenzijama, povezuje se nužno s pitanjima: »Tko je čovjek?« »Što je čovječanstvo?« »Što jest kozmos?« »Što jest Povijest?«
Ako znamo tko je Isus, znamo i tko smo mi i naša povijest. Kristova Crkva treba dakle doista »danju i noću bez prestanka suze lijevajući urazumljivati svakoga čovjeka«, kako kaže apostol Pavao u Djelima apostolskim, da bismo mi ljudi otkrili osnovno svjetlo: tko je Isus. Petar tu nastupa isključivo u službi spasenjske istine. Ako Crkva ne može biti garant spasenjske istine, onda nema smisla da postoji, onda Crkve, onda rimskoga biskupa ne bi trebalo ni biti.
Uvijek aktualni Petar bit će dakle onaj koji će prvi na sva velika pitanja i na sve velike izazove vremena tražiti – u punom zajedništvu s ostalim apostolskim zborom – tražiti i davati odgovore. On mora biti spreman, a mi smo ga dužni u tome podupirati – da nas »danju i noću urazumljuje«, jer imamo »blago vjere« – po riječima istoga apostola – »u glinenim sudovima, da izvanredna ona sila bude očito Božja, a ne od nas!«